|
D -
Dalmatino
|
|
Ispod zlatnih oblaka, plovi duša šarena More valove po žalu proliva Svaka dva, tri koraka stoji kuća kamena, Mater mušku dicu glasno doziva.
To je zemja čovika, more mu je posteja, Liston smokve zelene se pokriva Ima srce diteta, pogled mu je kopriva, Tu iz mora raste cvit od kamena, Tu san rođen ja.
I da Bog za me nacrta ženu kakvu san čeka Neka je crta ka posljednju želju, Ja bi mu reka Bila bi zjenica u najlipšen oku Najlipša zvizda na nebu visoku Bila bi ka, bila bi ka Dalmacija
Tu se igra partija, trešeta i briškula Digod jake karte nisu isti zog To na mojin rukama, rađa se u mukama Moja zemja, nek je čuva dragi Bog.
Dalmatino Cvit Od Kamena
|