|
D -
Damir Urban
|
|
ispod tamnog oblaka sada robot stoji sam i čeka kišu da ga prekrije natopi mu spojeve prekrije hrđom zauvijek metalno tijelo bez nje ne ide nikuda više baterije pri kraju i sve manje struje šalju poznaje li robot anđele a onaj tko je stvarao nije mu usne stavio samo u snu on moze ljubiti i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek.. kaže on i nestane među puno crnih žica on mjesto srca ima kutiju sa njenim pramenom a ispod zlatnih očiju ima dvije kamere skrivene u tami kacige i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaže on i nestane i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaže on i nestane cijeli život bio je samo njena igračka mali robot što se navija a ona nije shvatila ono sto robot osjeća samo se nasmijala i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... poljubi me robote...
Damir Urban Robot
|