|
D -
Danijela Martinović
|
|
Kad se nemir odluci da me napije od sjecanja tvoje mi ime uruci ko medalju za cekanja
Pa se vrate kao san sve adrese svaki novi stan ona mala soba najljepse doba u zivotu mom zivotu sa tobom
Tvoje grube rijeci te dusu mi opekle pa sad zivim, zivim s tim da od tebe ozdravim
Tvoje grube rijeci te dusu mi opekle pa sad zivim, zivim s tim da zaboravim da se pomirim sa svim, pomirim
Kada nada proviri tek u mojim pjesmama i u srce zaviri cujem korake na vratima
Pa se vrate kao san sve adrese svaki novi stan ona mala soba najljepse doba u zivotu mom zivotu sa tobom
Danijela Martinović Grube Riječi
|