|
D -
Dobriša Cesarić
|
|
Onomu koji se digne iz groba Dugo je hljeb u ustima gorak. On tiho hoda između ljudi, I nesiguran sad mu je korak.
Nerado njega sretaju ljudi. A koji ga-ruke mu stiščući-bodre Potajno traže na njegovu licu Pečate smrti sablasno modre.
Skidoše s njega mrtvačko platno. Ali ne i s lica blijedoga sjenu. Bezdanu tugu on u sebi nosi I svoju smrt nedovršenu.
Dobriša Cesarić Balada O Lazaru
|