|
D -
Dobriša Cesarić
|
|
Kakvi to glasi čuju se u mraku, Nad noćnim poljem, visoko u zraku? Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica: Jedna u letu poludjela ptica.
Nadlijeće sebe i oblake trome, S vjetrom se igra i pjeva o tome. Svu svoju vjeru u krilima noseći, Kuda to leti, što bi htjela doseći?
Nije li vrijeme da gnijezdo vije? Kad bude hladno, da se u njem grije. Ko li te posla pjevati u tminu? Sleti u nižu, u bolju sudbinu.
Ne mari za to poludjela ptica. Pjeva o vjetru, što je svu golica. A kad je umor jednom bude shrvo, Neće za odmor nać nijedno drvo.
Dobriša Cesarić Poludjela Ptica
|