|
Đ -
Đani Maršan
|
|
Sva izgubljena zrna sna, odjednom se vrate zbog susreta što traj tren k o zvjezdani trag, od godina ja mogu tek pokloniti sate, a ti vrijediš više.
U jesen vodi ovaj put u magle i tuge a tebi treba sretan smijeh i sunčani sjaj i nježna ruka da na dlan ti prosipa duge u tisuću boja.
Adio, adio, adio, adio, ne dodiruj više moje dane, nemiri mi mnogi i oluje kradu san, moram biti sasvim sam.
U očima ti kiša zri k o proljeće blaga, jer misli moje slutiš već dok idem u noć i hvala ti za svaki tren djevojčice draga, hvala za nadu.
Adio, adio, adio, adio, ne dodiruj više moje dane, nemiri mi mnogi i oluje kradu san, moram biti sasvim sam.
Đani Maršan Adio
|