|
Đ -
Đorđe Balašević
|
|
U prvi suton jesen je napala na kej Park se šepurio u žutom k o stari ušminkani gej Na uglu Glavne i Dunavske u moj je prostor kročila Titrava, poput sveće slavske... senka sa njenim očima
Bila je cvetak... No, to je jučerašnja vest Svi smo mi Gospodari Sveta tu negde s dvadeset i šest Naš grad je bio njen lični atelje Veliki film se snimao Bila je jedna od tri želje koje sam ikad imao
Za druge je smišljala slatke kolekcije... Više ukrase... u bojama nežnim i toplim Za sebe žaketiće od nekih grubih štofova Nisu vredele lekcije... Navukla se... na pilule i Dženis Džoplin I prve paketiće od onih Propalih Grofova A priču je moju slušala skeptično Za nju je, naravno, to bilo totalno falš i patetično Banalne strasti... Ljubav, ljubomora, čežnja i bol i tom slično Užas... Patetično
U prvi suton odjednom je zahladilo Davno sam nučuo da je "na žutom"... Nije me iznenadilo Do gala revije smo, eto, napokon stigli... Dame i gospodo, ofucana kolekcija za strašila Na koncu priča vodi igli... E, lutko... Super si model sašila
Ja sam pred život istupio naježen... I razdrljen K o pred streljački vod u zoru I strah me... Nepromenjen... Dok metak putuje Al sa sudbom se natežem... Onako zagrljen K o dve pijane lude na šoru Znam, kaljavo ordenje na mom kaputu je...
Pričaj mi malo o patetici Tvoji su sveci za mene tek ubogi mali heretici? Pričaj mi malo... Ili nemoj?
Đorđe Balašević Branislava
|