|
I -
Ibrica Jusić
|
|
Što mi je trebalo da te sanjam noćima, Što mi je bilo da te čekam danima. Što mi je trebalo da te vodim do izvora korijena svojih, I da se napiješ bune mojih predaka.
Što mi je trebalo da te ljubim satima Kad si već sutra usne darivala drugima. Što mi je trebalo da mi kažu da si nekima Negdje daleko snivala na rukama.
Sad kad te nema, sad kad te nema Jagoda, Jagoda. Sjećam se poljupca pod krošnjama jela, Sjećam se ljubavi na dušeku od snijega Jagoda, I vrućih dodira i ledenih voda Tvoja, samo tvoja sam, Jagoda.
Što mi je trebalo da osjetim dodir raja Pa danas da pružam ruke do beskraja. Što mi je trebalo da osjetim miris tvojih snova Što mi je trebalo da poćinjem iznova.
Što mi je trebala ta plovidba bez broda Ko brodolomac što ga struje nose, Što mi je trebalo da te gledam nakon tvojih nevera I da ti brišem suze tuđih nevjera.
Sad kad te nema, sad kad te nema Jagoda, Jagoda. Da li je greška to što smo se sreli Ili smo kušali što nismo smijeli Jagoda? I tko je zapravo tu na gubitku Jagoda, moja Jagoda.
Ibrica Jusić Jagoda
|