|
A -
Adastra
|
|
Kako čudno se događa sudbina Kroz gusto trnje je ruke nam spojila Kako spora i troma je istina Kada zavist caruje ljudima.
Rijetko koga sam sredo da ne traži Nekog s kime sve želi podijeliti Tko te želi razdvojiti od mene Nahraniti u meni bijes.
Samo da znaš Koliko te volim I koliko to boli Samo da znaš
Tko to pravi te beskrajne hodnike Koji vode u srca svih nas U daljini kad čuješ mi korake Budi mi svjetlo i spas
čija sjena se nadvila nad nama Iz čijih ustiju teče ta laž Reci kako da ne budem nemiran
Adastra Samo Da Znaš
|