|
M -
Massimo Savić
|
|

Od vremena tog, bez dodira tvog Za tren su prošla ljeta i zime Njeno su lice isprale kiše Njene su riječi sve tiše i tiše Kad pogledam sebi ravno u oči Shvatim da živim u gorkoj samoći Ljubav sad ima kameno lice Ja razmišljam... Jesam li još uvijek mlad Oblaci teški kad bi bar htjeli Nestat na čas... Ja razmišljam sad, jesam li još uvijek tvoj Oblaci teški kad bi bar htjeli nestat na čas Zar više nema nas? Od vremena tog, bez dodira tvog Za tren su prošla ljeta i zime Njeno su lice isprale kiše Njene su riječi sve tiše i tiše Kad pogledam sebi ravno u oči Shvatim da živim u gorkoj samoći Ljubav sad ima kameno lice Ja razmišljam... Jesam li još uvijek mlad Oblaci teški kad bi bar htjeli Nestat na čas... Ja razmišljam sad, jesam li još uvijek tvoj Oblaci teški kad bi bar htjeli nestat na čas Zar više nema naaaaaaaaas? Ja razmišljam sad, jesam li još uvijek mlad Oblaci teški kad bi bar htjeli nestat na čas Zar više nema naaaaaaaaas? Ja razmišljam saaaaaad, jesam li još uvijek tvoj Oblaci teški kad bi bar htjeli nestat na čas Zar više nema nas? Massimo Savić Neno Belan Zar više nema nas
|