|
M -
Miladin Šobić
|
|
Ni sad neznam kako je dovedoh one noci do studenske sobe ni sad neznam kako kraj nje legoh bjese ljeto na njoj malo robe skroz pokisla od ljetnjega pljuska niz lice se kotrljale kapi tanka suknja kukovima uska gladna kuja za kurjakom vapi a nije znala da sam pjesnik i da moze u stihove moje Ashik Ajsha u najboljem dobu udje u njih al kroz moju sobu strgoh suknju docekase bedra niz kicmu mi triput prodje jeza skidoh bluzu dotakoh joj njedra jezik mi se u cvorove sveza a nije znala da sam pjesnik i da moze u stihove moje Ashik Ajsha u najboljem dobu udje u njih al kroz moju sobu pricala mi kako zivi sama muz joj radi za njemacku marku novca ima al joj ljubav treba a ljuljala me kao more barku mozda i nije htjela mozda i nije htjela da se da, tjelo joj vrelo pogibija prava a vani kisa pojacava kod komsije igrali su karte culi su se psovke i galama casovnik je svercovao sate od prozora bjezala je tama kad zaspali smo onako postranacke dok se zo4ra zarila u licu posle lude noci dubrovacke cesto sanjam u polju Zdrebicu
a nije znala da sam pjesnik i da moze u stihove moje Ashik Ajsha u najboljem dobu udje u njih al kroz moju sobu ni sad neznam kako je dovedoh one noci do studenske sobe
Miladin Šobić Ašik Ajša (Ždrebica)
|