|
R -
Ramirez
|
|
Smijem se i grizem jezik, Samo na trenutak osjećam se kao ja, Al to je tako nevidljivo, Nešto kao tama između dva treptaja...
Želim ti pričati o nečemu, sasvim nevažnom, O kiši, o jutru, o svome psu... Nisam još naučio kako se isključuješ, čudno je biti tu...
I biti dovoljan, Biti siguran, Jako je čudno biti tu...
Htio bih viknuti, Razmišljam o tome da se popnem na stol, Prepoznajem te u sitnicama, U tvojoj žutoj šalici u kojoj držiš sol...
U mirisu narandže, u poruci na ogledalu, U načinu na koji pišeš "U"... Ne znam kako prestati i htio bih ti priznati, čudno je biti tu...
I biti dovoljan, Biti siguran, Jako je čudno biti tu...
Ramirez čudno je biti tu
|