|
S -
Sead Memić Vajta
|
|
Otkako je stari travnik nastao, takav cvijet još nije rastao, a mene dugo bilo nije. Ka pehar bijeli pada na naš grad, da li sama još i sad, a mene dugo bilo nije.
Ostavimo sve, srce moje idemo do nje, srce moje ostavimo sve, da stignemo u maju kad bulbuli pjevaju.
Sanjao sam kako mi je ruku dala, a drugom je moju kosu milovala. miriše k o zumbul, cvijeće u proljeće.
Ko sanjam je kako mi donosi kap rose na usnama žubor potoka na grudima, mrvu medu pod grlom i komad vruće pogače u marami, ko sanjam je a strah me je, a strah me je da se ne probudim.
Sead Memić Vajta Kad bulbuli pjevaju
|