|
A -
Atomsko sklonište
|
|
 Začeta si usred proljeća,
Kroz ljubav u nabrekloj travi.
Ali ne znaš
Kad će netko da te zavoli,
A kad da ostavi.
Dok u tvojoj zgradi
Svi pate od neuroze,
Ili ravnih tabana,
Ti si prosto rečeno
Jedra, zdrava i nasmijana.
Te zavisti što te zapljuskuju,
Što dolaze sa svih strana,
To su malograđanske vrline
čistuanca i ljudi bez mana.
Kad izguraš školske klupe ljubavi
I još neke peripetije,
Pojavit će se proljeće,
Možda još zelenije i svijetlije.
Atomsko Sklonište Čuvaj Se Čistuanca I Ljudi Bez Mana
|
