|
A -
Azra
|
|
jednom davno koliko davno teško je reć (možda manje nego što se zna) pričali su mudrom solonu o nestalom otoku i mutnom moru za plovidbu (iza pilarovih stuba negdje u atlantiku) zar su onda kiše pale da bi sad ti varedi svoj neizbježni grah njegovao dvorac starosjedilac jer u jednom užasu potopljeni listom bijahu svi bez razlike (uključujući i tebe) nema sumnje da atlantis mimo naših potreba božji mir uživa i zato kaja volim te dolje gaće molim te da ti vidam neutronku opojnu da ti turim finu dozu razornu
Azra Atlantis
|