|
T -
Tin Ujević
|
|
Portreta ja nemam; slikar koji bi ga imao izraditi morao bi nadići sama sebe i samnom se skladiti, a to je nemoguće, jer niko ne zna ko sam ja i, pravimo se, ni ja sam.
No nije me sram: ja znam svoju cijenu, čvrstu ko granitnu stijenu, znam da sam jedini i sam ondje gdje me niko neće stići, ni zmaj...
Autoportret: najprije treba imati crte ustaljene i škrte i stav za vječnost i pozu za vrijeme; a ne da vas buše, ni da vas vrte, ni razapinju na svoje dileme....
Veliki dio našeg portreta jest naš stan i odijelo-- i njegovano tijelo u kočiji velikog svijeta.... Mene zasipa bijeli prah cigareta po kaputu, a ja sam vječno tragana silueta na putu. Vukući noge bez galoša preko blata i gliba kao ranjene noške ptica - dok mi dim izgriza oči u zakutnim kafanicama gdje se rijetko predstavi sablasno sunašce.
Vidi što od mene učiniše duga nezaposlenost i javni nerazum i bekrijanje - i u spletkarenju i kleveti prezaposlenost.--
Tin Ujević Autoportret
|