|
T -
Tin Ujević
|
|
Uhapšen u svojoj magli, zakopčan u svojem mraku, svako svojoj zvijezdi nagli, svojoj ruži, svojem maku.
I svak žudi svetkovine djetinjastih blagostanja, srećne mrene i dubine nevinosti i neznanja
I na oblak koji tišti, i na munju koja prijeti, naša blaga Nada vrišti: biti čisti. Biti sveti.
I kad nema Našeg Duha među nama jednog sveca, treba i bez bijela ruha biti djeca, biti djeca.
Tin Ujević Kolajna II
|