|
T -
Tin Ujević
|
|
Zelenu granu s tugom žuta voća u kakvom starom spljetskom perivoju sanjarim s mirom dok se duša noća i vlaga snova hvata dušu moju;
al čežnja dršće kao ptiče golo, ko plava pjesma naglo prekinuta, ko neko blijedo i beznadno kolo, ko bosi prosjak na po pusta puta.
Sva ljubav moja usred ceste kisne, moje je srce od sedam komada; pod svakim mačem jedan plam da vrisne; nad mojim dahom mramorna gromada.
Tmurne se misli reska svjetla boje; krv u moždane, mozak van da skoči; nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje, tuđinska ženo, samilosne oči.
Tin Ujević Kolajna XXX
|