|
T -
Tomislav Ribič
|
|
pustil sem črnog ajngela naj olušti zide spomina i sprazni vagone nerazvuzlanih senj. na gmajni spod orehovega dežđa tancaju maloši vu senci bele glive. mrtvečka duha budi se vu sobami brez krova. črez obloke jezdiju svici i odnašaju koščice nedorečenih misli. pozobal sem zdelu varljive jeseni uz razpuknuti zvok gozbe. gdo nam broji falše korake? vreme provalači srce črez cediljku. ledena je berba po bregima. mraz po autima.
razkriti strah spi spod obloka.
raskoleni angel drhturi nad odprtom rakom z kristalnom čapornicom vu roki.
Tomislav Ribič Popevka o strahu
|