|
V -
Vesna Krmpotić
|
|
Tako mi prija što nema ničega. Što se događa zračno ništa. Što sa tjemena svakoga brijega slika je ista.
Zuj kolobara baš mi odgovara, jer se vidno širi u nečuj. Do gluhosti sluh me nagovara na pohod riječju.
Tako je dobro kad nešto splasne i svane lice ništoće jasne. Poćudno je kad besput i cesta zamrse mjesta.
Djelatno je kad misao stane, kad se stoljeća smaknu u dane. Sa stanovišta svakog lista jesen je ista.
Vesna Krmpotić Pohvala ničemu
|