|
V -
Vesna Parun
|
|
U pjesmi koju nikad neću napisati Ima jezero već ostarjelo Od rose nevidljivih cvjetova koji Spuštaju nefunkcionalne ljestve Sve dublje u mene, u neki grad Do nevesele statue proljeća Zelenog bubnjara koji čeka U dronjcima, na vojničkoj kiši, Negdje gdje su se staromodne suze Umorile i postale mržnja.
Vesna Parun Dosada ili tko zna kakav dan
|