|
B -
Bolero
|
|
Mrsile su se tvoje crne kose, lelujala se naša nada, igrale su naše noge bose u ritmu kiše što nad gradom pada
Magle sive tjerali smo skupa i zalili krošnje pokislih breza samo noge bez glave i trupa, gazile su blato vladala je jeza
Koščate ruke grle se još jače i oči spavaju na samom dnu suza, a ovo nebo ne prestaje da plače nad živim stvorom što ulicom puza
Još samo žive ovi sivi dani i naša ljubav vrti se i pati, ka obali nekoj mi plovimo sami, da nam ona izgubljeno vrati
Bolero Koščate Ruke
|